beats by dre cheap

Ko su ti stranci?

Potrošilo se mnogo riječi i papira kada je Milorad Dodik pokrenuo kampanju protiv međunarodnih sudija i tužilaca. Iako to nije tema ovog teksta, bitno je podsjetiti da se gospodin Dodik prvobitno protivio da mu sude međunarodne sudije i tužioci (iako protiv tog lica, na žalost, nije podignuta još ni jedna optužnica). Nedugo zatim je izjavljivao da ne želi ni da mu sude sudije muslimani, pa možda najbolje da Tužilaštvo BiH proslijedi predmet slavnom Specijalnom tužilaštvu u Beogradu, pa možda gospodin Dodik pristane da ga oni procesuiraju. Kad bi se on tu išta pitao.
No, da se vratim na strance. Nikada nisam mogla da razlučim ko mi je mrži, stranci koji dođu u BiH i ponašaju se toliko bezobrazno i bahato ili naši guzolisci. Iako je danas situacija neznatno drugačija, bar po pitanju 'naših' koji rade u međunarodnim organizacijama (valjda, jer ih je sve manje), još uvijek ne mogu da pređem u potpunosti preko bezobrazluka i jednih i drugih u BiH.
Da se ne vraćam previše u prošlost i na ono vječno pitanje da li je međunarodna zajednica mogla zaustaviti rat u BiH prije ili ne, pogledajmo situaciju danas.
'Stranci' u Sarajevu imaju restorane, barove, vrtiće i škole samo za njih. Dobro, tako nešto postoji i npr. u Alžiru i Libiji. Ali malo mi je čudno da jedan 'stranac' recimo Austrijanac, ne izlazi na ista mjesta gdje i građani Sarajeva. No, ne mogu ni svu krivicu svaliti na te ljude. Davno su se sjetili 'naši' da se od stranca da dobro zaraditi i da još ostavi i bakšiša, pa naravno da im je bolje imati tu klijentelu u svojim kafićima. Tako su me jednom gotovo digli sa stolice u zloglasnoj Ribici (zloglasnoj po odnosu prema lokalnim gostima), kada su vidjeli da su malo iza mene ušli neki stranci. No kako ljudima bi nezgodno da podignu nekog sa stola, okrenuše se i odoše, a tako i mi za njima.
Ovakvih primjera je nebrojeno mnogo. Recimo, na Vratniku postoji pub 'samo za strance i ljude koje oni dovedu'. Ili npr. pitanje 'diplomatskih tablica' za sve i svašta...od pripravnika do ambasadora, koji imaju pravo prema našim propisima da ostave auto na sred ceste i odu, paralizuju saobraćaj u gradu i da za to ne snose ama baš nikakve posljedice. Jednom sam igrom slučaja išla autom s diplomatskim tablicama iz Zagreba za Sarajevo. Klinac koji je imao diplomatske tablice je vozio preko 120 km/h u dijelu gdje je  ograničene 40 km/h. Kada ga je policajac jedva zaustavio, vidjevši diplomatske tablice, odmahnuo je rukom i pokušao uhvatiti kakvog lokalca koji vozi 50 km/h da bi mu izvukao koji dinar iz ionako šupljeg džepa.
Zašto me ovo muči, a vjerovatno nebi trebalo? Muči me zato jer smo mi i onda kada nismo imali ni vode, ni struje, ni para, ni nade u išta imali dostojanstvo. Danas, čini mi se, nije ostalo ni D od tog dostojanstva. Ponašamo se kao najveći primitivci, uništavamo sve što je naše, a onda odemo preko granice i pazimo gdje ćemo baciti i najsitniji papirić. A tim strancima, koji su učinili duplo više lošeg nego dobrog, klanjamo se i ljubimo im ruke. Dok nas oni koriste za eksperiment.

i eto tako...
http://killmeifyoucan.blogger.ba
08/02/2010 14:54