i eto tako...

nadrealni pokusaji racionalizacije realnosti

08.02.2010.

Sarajevo i zima

Jučer je u Sarajevu otpočela još jedna manifestacija bez vizije, misije, cilja, ciljne publike i ŠTA SAD?
Postoje neke teme o kojima slušam i o kojima pričamo cijeli život. Na lokalnom planu to je svakako i Sarajevska zima. Svi znaju da taj festival postoji, da je tu glavni Ibro Spahić, da traje beskonačno dugo i otprilike to je to...
Jako rijetko čujem da je neko bio na više od jednog događaja u sklopu 'mjesec dana događanja', ali zato često čujem da je bilo nešto zanimljino na što niko nije otišao jer nije uopšte bilo iskomunicirano.
Šteta je zaista tolikih ljudi, para, vremena i inicijative uzalud. Da se od tolikog festivala sve svede na priloge u SA ART na TVSA i po nekoj informaciji u štampanim medijima.
Da li je moguće, da i festivali sa međunarodnim predznakom još uvijek ne znaju šta znači i koliki je značaj komunikacije informacije. I to do te mjere da nemaju cak ni Ured za odnose s javnoscu.
31.01.2010.

Google brings Social Search to the Masses

26.01.2010.

Papa Benedict XVI porucio svecenicima: WE MUST BLOG

Pope Benedict XVI has a message for priests of the Catholic Church: They must proclaim the gospel by not only having a website, but by blogging and utilizing new web communication tools. The 265th Pope of the Catholic Church has been an unexpectedly strong proponent of social media. Last year, he launched a YouTube channel, and six months ago, he released Facebook and iPhone apps to spread the Church’s message. It looks like that he hopes Catholic priests will follow his digital example. In his message, the Pope acknowledges that priests face new challenges due to cultural shifts that have brought the conversation online. Thus, priests must do more than just take the Word of the gospel to the web. Here’s a small excerpt from the entire message from the Pope: “The spread of multimedia communications and its rich ‘menu of options’ might make us think it sufficient simply to be present on the Web, or to see it only as a space to be filled. Yet priests can rightly be expected to be present in the world of digital communications as faithful witnesses to the Gospel, exercising their proper role as leaders of communities which increasingly express themselves with the different ‘voices’ provided by the digital xafsplace. Priests are thus challenged to proclaim the Gospel by employing the latest generation of audiovisual resources (images, videos, animated features, blogs, websites) which, alongside traditional means, can open up broad new vistas for dialogue, evangelization and catechesis.” We have to give the Pope high marks for his push to make the Church more effective in the digital realm. While the Pope is not on Twitter, his Pope2you initiative is definitely a step in the right direction. He clearly knows that reaching young believers requires going to the places where they spend their time and converse. More and more, that is social media. www.mashable.com

25.01.2010.

Social Media Revolution

...Social Media has overtaken porn as the no.1 activity on the web..

24.01.2010.

http://info.cern.ch

http://public.web.cern.ch/public/ je prva web stranica. U martu 2010. godine slavi 21.godinu. koliko se web promjenio od tada...

24.01.2010.

sta je propaganda?

21.01.2010.

????????

Zašto bi nekom smetalo donošenje Zakona protiv negiranja genocida?

21.01.2010.

Ah, taj region...

U duhu prethodnog posta, još samo par napomena.

Predsjednik Republike Hrvatske za dva mandata niti jednom nije posjetio Mostar. Mnogi su mu to zamjerili, ali predsjednik Mesić jako dobro poznaje diplomatski protokol, pa pitanje odnosa dvije države rješava sa glavnim gradom susjedne države, a ne sa samoprozvanim sjedništem jednog od naroda u BiH. Za razliku od njega, za jedan nepuni predsjednički mandat predsjednik Srbije posjetio je Banja Luku, Pale i druge turističke atrakcije u RS-u, a u Sarajevo je došao tek jednom-dvaput. I nebi to možda bilo toliko zanimljivo da jučer nije burno reagovao na dolazak predsjednika Kosova na inauguraciju nogov hrvatskog predsjednika u Zagreb.

No, zar je moguće da se neko iz BiH nije našao prozvan po ovom pitanju. Predsjednik RS-a Rajko Kuzmanović na sve ovo, misleći kako je jako pametan, kaže:

KUZMANOVIĆ: Sasvim je sigurno da poziv hrvatskih vlasti predstavnicima samoproglašene države Kosovo da prisustvuju inauguraciji novog hrvatskog predsjednika neće doprinijeti napretku u odnosima Beograda i Zagreba. Naročito kada se imaju u vidu nedavna posjeta predsjednika Mesića Prištini i izjave koje je tamo davao. Zbog toga je sasvim razumljiva namjera predsjednika Tadića da ne dođe u Zagreb ukoliko dolazi predstavnik secesionističkog Kosova. Mi u RS to u potpunosti shvatamo. Iz izjava gospodina Josipovića shvatio sam da i on ima razumijevanja za ovakav potez predsjednika Tadića. Mislim da zaoštravanje odnosa nikome nije u interesu i da to shvataju i Josipović i Tadić. U tom smislu treba da djeluju i predstavnici BiH kada budu razmatrali odluku o prisustvu na inauguraciji. Mislim da se treba ponašati politički racionalno, vodeći računa da nepotrebno ne zaoštravamo odnose ni sa Srbijom ni sa Hrvatskom. 

I opet možda čovjek na prvu nebi ni uvidio tolike paradokse, da na kraju intervjua ne reče par riječi o najčešćoj poštapalici u srpskih političara 'referendum':

KUZMANOVIĆ: Referendum je legitimno, demokratsko sredstvo izjašnjavanja građana u svakoj demokratskoj zemlji i tako bi trebalo da bude i u RS, odnosno u BiH. Održavanje referenduma u RS nije sporno sa ustavnopravnog gledišta jer mi uporište za održavanje referenduma imamo u Ustavu RS i u Zakonu o referendumu. Istina, taj zakon, koji je usvojen 1993. godine, ima određenih nedostataka, zbog čega će biti potrebno usvajanje njegovih izmjena i dopuna ili donošenje novog zakona.

Međutim, nije referendum problem u RS i BiH, već činjenica da ovo nije istinski slobodna i demokratska zemlja, već međunarodni protektorat, pa se referendumu kao demokratskoj formi uglavnom protive stranci.

Referendum koji najavljujemo bio bi samo odgovor i reakcija na pravno i političko nasilje koje godinama trpimo. Smatramo da je došlo vrijeme da to prestane.

Pa u čemu je onda problem s Kosovom?

20.01.2010.

“Ratnohuškački zov ratnika Stipe Mesića”

Prosto ne mogu da odolim a da se ne nasladim na ‘ratohuškački zov ratnika Stipe Mesića’ koji se toliko razumije u pravo da ozbiljno shvata potpis svoje države na dokumentu zvanom Deytonski sporazum da ga je spreman braniti svim silama. Međutim, kako ga nije sram i stid to reći javno i na taj način uznemiriti vlasti u RS. Na sreću, ratnik Mesić je na vrijeme svoju zemlju uveo u NATO, pa ne sumnjam ni najmanje u njegove izjave. Ali ipak, morao bi biti malo obzirniji.

Naime, Mesić je pred grupom novinara u svojoj rezidenciji izjavio da bi, kad bi ponovo bio predsjednik Hrvatske u trenutku kad bi premijer Srpske Milorad Dodik u RS raspisao referendum o otcjepljenju od BiH, "odmah sa vojskom prekinuo koridor u bosanskoj Posavini". Mesić je priznao da je to mišljenje iznio i predstavnicima međunarodne zajednice.

Nezavisne novine prenose da je iz Dodikovog kabineta juče saopšteno da "ove radikalno-ekstremne izjave za koje se mislilo da se nikada neće čuti u našem regionu, predstavljaju klasični ratnohuškački zov i dramatične su, jer je Mesić još aktuelni predsjednik i vrhovni komandant Hrvatske vojske koja je članica NATO-a".

Gospodin Mesić očigledno nije razmišljao kako će ovakva izjava djelovati ‘uznemirujuće’ na dingospo Dodika i svitu njegovih pulena. Evo na primjer, Dodik se odmah oglasio rekavši da se nadao da se ovakva huškačka retorika više neće čuti u regionu poslje rata. Nebojša Radmanović je kao pravi član Predsjedništva BiH izjavio za svog kolegu iz Hrvatske da je frustriran (preporučeni diplomatski dijalog), a vic dana bi se mogao nazvati njegov drugi komentar za svog kolegu, takođe člana Predsjedništva BiH gosp. Željka Komšića za kojeg je rekao da su Komšić i Mesić “tako nešto zajednički i planirali”.

No, prisjetimo se malo, ako je to uopste potrebno, s kakvim miro/domoljubnim izjavama su nas uveseljavali političari iz RS…neka gospodin Mesić vidi kako se to radi:

  • Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić je na početku rata zastupao ustaške parole i na toj ideologiji Srbi su protjerani iz njegove države"
  • “Ocjenu o genocidu mi ne prihvatamo, genocid ne postoji, nije se desio. Postoji zločin, organiozovani, koji se desio i za to treba da se odgovara”
  • „Gospodine Dodik, Arijana Saračević, FTV – Jebe me se“
  • Dodik se predstavnicima nekih stranaka iz BiH žalio kako je već tri puta nakon emisije "60 minuta" svoju majku morao voziti u bolnicu jer joj je bilo loše. "Jebat ću Bakiru majku", rekao je tijekom jednog od neformalnih razgovora Milorad Dodik, piše otvoreno.ba.
  • Momčilo Novaković: Ministar inostranih poslova BiH Sven Alkalaj je potpuno beskoristan za ovu zemlju. Korisniji od njega je fikus, ali ministra, nažalost, ne možete staviti kao ukras.
  • Slavko Jovičić: Dobio sam pozivnicu Predsjedništva BiH za prijem povodom Dana državnosti, a otići neću. Razmišljao sam da pozivnicu pošaljem nazad poštom, ali mi je bilo mrsko da kupujem markicu. 

Znam da ne vrijedi trošiti riječi na cijelu garnituru idiota, ali toliko me boli činjenica da je od kraja rata pa do 2006. godine sve gotovo bilo deset puta normalnije nego danas. Danas su ljudima koji ne žele prihvatiti podjele, mržnju, prezir i propagandu, na žalost ove stvari postale svakodnevnica i podsvjesno su prihvatili ovakav način manipulacije. Neki mladi i pametni ljudi iz Banja Luke, Trebinja, Doboja, i drugih gradova ne razmišljaju više kao neko normalan njihovih godina. Ne mogu ih ni kriviti. Niti vidim način da to prevaziđemo, jer danas, na žalost upoznajem sve više malih Dodika, a sve manje Bosanaca i Hercegovaca.

 

18.01.2010.

ZASTAVA I GRB BOSNE I HERCEGOVINE

Grb Bosne i Hercegovine
U današnjem broju Dnevnog avaza čitam tekst o debaklu Agencije za forenzička ispitivanja i vještačenja BiH. Zakon o Agenciji je usvojen u aprilu 2009. godine, a s budžetom od 680.000 KM do danas su uspjeli kupiti tek tri luksuzna automobila, četiri kompjutera, nešto kancelarijske opreme i potpisati nekoliko ugovora o djelu (web site ne postoji). Da li je uopšte potrebno spomenuti da se na čelu jedne iznimno bitne Agencije nalazi podobna osoba, po zanimanju profesor književnosti. Bosna i Hercegovina, i pored postojanja ove Agencije svu opremu za forenziku drži u uredima MUP-a RS i FBiH, a sve nalaze šalje uglavnom na vještačenje u Srbiju. Složena vještačenja u Srbiji mi plaćamo, od naših para, i do 10.000 KM po vještačenju.
No, o ovakvim i sličnim ljigavcima bi se dalo svakodnevno pisati, a razlog što baš pominjemo ovu dotičnu gospođu je činjenica da se ona protivi postavljanju državne zastave na ulaz u objekat Agencije.
 
Zašto nema istaknute zastave BiH na ulazu u Agenciju?

- To je pitanje za direktoricu Ljiljanu Trišić, koja svjesno odbija poštovati Zakon o zastavi i grbu BiH. O tome sam obavijestio Vijeće ministara, ali niko nije reagirao.
(Dnevni avaz, 18/01/10)
 
Ovo me podjestilo na još jednu morbidnu priču od prije par godina. OHR je svojevremeno raspisao natječaj za izbor zastave i grba BiH. Na natječaj se prijavio veliki broj autora, ali naši političari koji su bili u dobro plaćenoj komisiji se nisu mogli dogovoriti šta da odaberu. Nakon mjeseci i mjeseci odugovlačenja, OHR je odlučio sačiniti svoju komisiju koja će nama reći šta će nam biti grb, a šta zastava. Nisam u potpunosti sigurna ko su bili svi članovi komisije, ali većina su bili stranci. Jedan od članova te komisije sa ironičnim osmijehom se prisjećao kako su izabrali današnju nam zastavu. Imali su prijedloge naših političara koji su izabrali desetak njima najpodobnijih rješenja, a onda je komisija OHRa rekla da ako se naši političari nisu mogli dogovoriti, onda treba izabrati najružniju od ponuđenih i nametnuti da to bude naša zastava.
I tako danas imamo zastavu i grb Bosne i Hercegovine.
 
Bila mi je draža kad nisam znala ovu priču....

Noviji postovi | Stariji postovi